BiHVijesti

Kako je stvarana RS: Sjeća li se Čović masakriranih Hrvata iz sela Briševo, Rudolfa Hrena?

Samo u Banjoj Luci za vrijeme rata ubijena su 122 katolika, a više od 90 posto protjerani su iz svojih domova; u cijeloj RS danas ne živi više od 10.000 katolika, što je tek šest posto od prijeratnog broja.

Nasmijan i u prazničnom raspoloženju, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović stigao je danas u Banju Luku kako bi zajedno sa svojim političkim partnerom i dobrim prijateljem Miloradom Dodikom proslavio 9. januar, dan kada je osnovana Republika Srpska.

Zajedno sa rediteljem Emirom Kusturicom, predsjednicom RS-a Željkom Cvijanović, premijerkom Srbije Anom Brnabić, patrijarhom Irinejem i ostalim visokim zvanicama, Čović će danas na svečanoj akademiji u Banjoj Luci slušati govore o junacima koji su svojom krvlju, znojem i suzama stvarali Republiku Srpsku predvođeni dvojicom nepravedno zatočenih haških heroja, Radovanom Karadžićem i generalom Ratkom Mladićem.

FOTO: N1

Prilika je ovo da se podsjetimo da je prvi zločin koji je JNA počinila početkom ’90-ih godina u Bosni i Hercegovini bio upravo nad Hrvatima – u novembru 1991., kada je sa zemljom sravnjeno hrvatsko selo Ravno u jugoistočnoj Hercegovini.

Tog 1. novembra 1991. u Trebinju, kod Ravnog, sa 82 kamiona stiglo oko 450 vojnika tadašnje JNA. Zaustavljeni su u pohodu prema obližnjem Stonu u Hrvatskoj, nakon čega počinju stradanja mještana Ravnog i okolnih sela. Bio je to početak četverogodišnje agresije na BiH, dan kada je pala i prva civilna žrtva rata u Bosni i Hercegovini – 61-godišnji Jozo Stanković, mještanin Trebinja.

Najveći broj zločina nad Hrvatima u BiH JNA i srpske snage počinile su na području Bosanske Posavine i sjeverozapadne Bosne, gdje je ubijeno više od 840 Hrvata. Od toga je najviše žrtava stradalo u hrvatskom selu Briševo u općini Prijedor, te u općini Kotor Varoš.

U Bosanskoj Posavini, JNA i Vojska RS-a pod Karadžićevom komandom ubile su 458 Hrvata, i to 40 u Bosanskom Brodu, 48 u Bosanskom Šamcu, 53 u Brčkom, 78 u Derventi, 33 u Doboju, 24 u općini Gradačac i Pelagićevo, 39 na području općine Modriča, 60 u Odžaku i 83 u Orašju.

U sjeverozapadnoj Bosni, gdje su Hrvati bili manjinsko stanovništvo i gdje nisu vođene nikakve borbe srpske snage pogubile su 383 Hrvata.

U selima kotorvaroške općine ubijeno je 137 Hrvata, a na području općine Prijedor 151 Hrvat.

Jedna od najsvirepijih zločina u proteklom ratu dogodio se u selu Briševo u prijedorskoj općini 1992., a počinili su ga pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske RS-a iz Sanskog Mosta. U ovom selu zvjerski je ubijeno 67 Hrvata, a preživjeli svjedoci masakra ispričali su kako su pripadnici Vojske RS-a silovali gotovo sve žene u selu prije nego što su ih pobili, dok su muškarce mučili odsijecanjem noseva, spolnih organa, ušiju i drugim zvjerstvima.

Sjetit će se možda Dragan Čović na današnji dan, dok sa Dodikom u Banjoj Luci proslavlja neustavni “dan RS-a”, Hrvata iz sela Briševo čiji su životi prekinuti na najsuroviji mogući način.

Sjetit će se, vjerovatno, i pisma koje je prije tačno dvije godine, a upravo povodom 9. januara, patrijarhu SPC Irineju uputio vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, u kojem ga upozorava kako su neprihvatljive njegove izjave u kojima veliča nastanak Republike Srpske.

Kardinal Puljić je u svom pismu, između ostalog, naveo kako je ono što je Irinej tom prilikom kazao u Banjoj Luci izazvalo “nevjericu, zgražanje i razočarenje”, a posebno patrijarhova tvrdnja kako je RS temeljena na “Božjoj istini i pravdi”.

– Teško da ikome s ovih prostora, a pogotovo Vama, mogu biti nepoznate u nebo vapijuće činjenice koje su u potpunoj suprotnosti s tom tvrdnjom. Budući da pišem u ime Biskupske konferencije BiH, neću navoditi stradanja svih ljudi, iako su ona uistinu velika, nego ću spomenuti samo nekoliko činjenica u vezi sa stradanjima Katoličke crkve na prostorima današnje Republike Srpske, napominjući da su ta stradanja bila još veća jer su se srpske oružane postrojbe, nakon Daytonskog sporazuma, morale povući s pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine koji danas pripadaju entitetu Federacije BiH.

Dopustite da Vas podsjetim na trogodišnje opsjedanje glavnoga grada BiH Sarajeva od strana bivše JNA i srpskih oružanih formacija. Sve sam to i osobno proživio zajedno sa svim građanima koji su, bez presude i krivice, kažnjeni na svakodnevno granatiranje, ubijanje iz snajpera, ranjavanje, žeđ, glad, hladnoću – napisao je Irineju kardinal Puljić.

Biskupi iz BiH u zajedničkom pismu srpskog patrijarha podsjetili su kako je prema crkvenim statistikama, sa prostora koji danas obuhvaća bh. entitet RS nasilno iz svojih domova protjerano oko 140 hiljada katolika. Naveli su i da u cijeloj RS danas ne živi više od 10.000 katolika, što je tek šest posto od prijeratnog broja.

Samo u Banjoj Luci, rodnom gradu kardinala Puljića, ubijena su 122 katolika, a više od 90 posto tamošnjih katolika, te svećenika, redovnika i redovnica, uključujući i majku i najbližu rodbinu banjalučkog biskupa Franje Komarice, protjerani su iz svojih domova. U Prijedoru je ubijen 151 katolik, brojna su ubistva svećenika i časnih sestara, uništene su crkve i samostani, opljačkane kuće prognanih Hrvata…

– Potpuno nedužnog župnika Matanovića policija Republike Srpske držala je od 24. avgusta 1995. u kućnom pritvoru odakle su ga u noći s 19. na 20. septembra 1995. odveli policajci Republike Srpske i ubili zajedno s njegovim roditeljima. Pred međunarodnim Domom za ljudska prava u Sarajevu vođen je 1997. godine sudski postupak u kojem je presuđeno da su vlasti Republike Srpske odgovorne za nestanak obitelji Matanović, i da su dužne razjasniti njihov slučaj, što one nisu učinile do danas. Posmrtne ostatke ubijenog župnika vlč. Tomislava Matanovića i njegovih roditelja pronašao je u svome bunaru povratnik Bošnjak na lokalitetu Rizvanovići-Bišćani kod Prijedora, tek 2001. godine, i nakon predaje od službenih vlasti crkveno i dostojanstveno pokopani na groblju u Prijedoru 24. novembra 2001.

U župi Presnače pokraj Banje Luke policija i vojska Republike Srpske ubili su pa spalili zajedno sa župnom kućom, 12. maja 1995. župnika i čuvara biskupijskog svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa vlč. Filipa Lukendu i redovnicu Družbe sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog sestru Ceciliju Grgić. Svetište je miniranjem potpuno uništeno. Vlč. Ratko Grgić, župnik u Novoj Topoli i duhovnik redovnica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove u tamošnjem samostanu, odveden je 16.aprila 1992. iz župne kuće od četvorice uniformiranih muškaraca te nepoznatog dana i na nepoznatom mjestu ubijen. Jednako uniformirane osobe su sljedeće noći provalile u samostanske sobe te se cijelu noć užasno iživljavali nad tamošnjim redovnicama. Unatoč dosadašnjim brojnim inzistiranjima kod lokalnih vlasti i međunarodnih institucija, još uvijek nisu vraćeni posmrtni ostaci ubijenog župnika, da ga vjernički pokopamo u svećeničku grobnicu, niti su pozvani na odgovornost oni koji su bez ikakva povoda i razloga odveli i ubili župnika – nabrojao je kardinal Puljić samo neke od zločina koje je Vojska RS-a počinila nad katolicima i sveštenim licima.

Pomislit će Čović na današnji dan, bez sumnje, i na Rudolfa Hrena, jedinog Hrvata ukopanog u Memorijalnom centru Potočari, kojeg su Mladićevi vojnici hladnokrvno likvidirali u Kozluku.

Sjetit će se, sigurno, svega toga Dragan Čović, najlegitimniji od svih legitimnih Hrvata u BiH, dok danas sa Miloradom Dodikom bude nazdravljao stvaranju Republike Srpske. Živjeli!

Close