Tema dana

Feljton: Fahrudin Radončić – Mafijaš u podzemlju balkana

O najvećem narkobosu sa balkana Fahrudinu Radončiću bit će objavljivan svakodnevno narednih mjeseci, a možda i godina.

Neke stvari uvijek ostanu nejasne, pa tako i novonastala priča o knjizi posvećenoj Fahrudinu Radončiću koju su dokumentovali bivši najbliži suradnici šefa kriminalnog podzemlja, jednog od najvećih u regionu u posljednjih 20 godina.

Pitamo se zašto se čovjek sa optuženičke klupe, koji spremno čeka presudu Suda BiH o samo malom djelu njegovih kriminalnih radnjih, protivi knjizi pod nazivom “Fahrudin Radončić, mafijaš u podzemlju Balkana“.

Da li se iko sjeća da su se veliki kriminalci plašili da njihove kriminalne radnje budu javno objavljene ili lijepo napisane kao knjiga o Fahrudin Radončiću na svega 232 stranica, jer zasigurno njegova kriminalna hobotnica može stati na hiljade stranica.

Feljton o najvećem narkobosu sa balkana Fahrudinu Radončiću bit će objavljivan svakodnevno narednih mjeseci, a možda i godina.

Prvi susret Cibre sa Radončićem i odluka da postane njegov pratilac i vozač

Kada sam od strane generalnog direktora „Avaza“, mog bliskog rođaka, gospodina Šabana Bajre, inače badže Fahrudina Radončića, pozvan telefonom kada mi jerakao da vlasniku „Avaza“Fahrudinu Radončiću treba lični vozač sa karakteristikama i iskustvom koje ja posjedujem. Bajro je pomenuoda zna za moje sposobnosti i da je siguran da bi mogao zadovoljiti zahtjeve Radončića, posebno što imam certifikat za vožnju blindiranog vozila i veliko iskustvo na poslovima osiguranja visokih stranih i domaćih ličnosti. Tom prilikom, također, Šaban Bajro mi je rekao da ću u „Avazu“ imati visoku platu i da, ako želim raditi u toj kompaniji, da mu se u toku sutrašnjeg dana javim u „Hotel Radon Plaza“, u njegov kabinet, i da donesem svu personalnu dokumentaciju (certifikate o stručnoj osposobljenosti, certifikate o obuci) i, ako posjedujem, da donesem i slike sa visokim ličnostima koje sam osiguravao. Rekao mi je da će on svu dokumentaciju koju donesem pokazati Fahrudinu Radončiću.

U dogovoreno vrijeme, narednog dana, došao sam u kabinet Šabana Bajre i pokazao mu dokumentaciju koju mi je tražio. Tom prilikom, Šaban Bajro mi je rekao da će on lično pomoći da napišem i kompletiram svoju molbu za prijem u kompaniju „Avaz“, jer treba zadovoljiti pravne kriterije koji su postavljeni za prijem novih uposlenika. Nakon toga,Šaban Bajro me odveo u kabinet kod Radončića i tada sam se prvi put sreo s njim.  Šaban Bajro je Radončiću predao moju dokumentaciju i slike na uvid. Radončić je sa mnom obavio kraći intervju, kako bi sagledao moje sposobnosti i ocijenio da li odgovaram njegovim željama i kriterijima. Radončić je meni tada rekao da je on vlasnik kompanije „Avaz“ i„Hotela Radon Plaza“, da je počeo praviti još jedan veliki toranj na području općine Centar Sarajevo, da su njegove potrebe za sposobnim ljudima velike, a da su jako zahtjevniposlovi koje bi trebao ja obavljati,i da je strog protokol koji trebam poštovati. Također je rekao da trenutno ima samo dva vozača, Izeta Lukovca, koji je  stariji čovjek, i Enisa, čijeg se prezimena ne sjećam. Još mi je rekao da je imao nekoliko decertificiranih policajaca, koje mu je preporučio tadašnji ministar unutarnjih poslova Kantona Sarajevo, Almir Džuvo, ali da je nekima od njih dao otkaz, a neke rasporedio u organizacionu jedinicu „Plasman i distribucija ‘Avazovih’ izdanja“, a neke rasporedio da budu vrtlari i radnici na uređenju parka ispred „Hotela Radon Plaza“. Rekao mi je da je otkaze dao onima koji su bili  nedisciplinovani, samovoljni, kvarili međuljudske odnose, bili nekolegijalni i nisu, kako su trebali, pokazivali profesionalnost i respekt prema njemu kao štićenoj osobi i utemeljitelju kompanije „Avaz“.

Ustvari, Radončić mi je govorio o osobama koje sam djelimično poznavao, s obzirom da su ranije radili u MUP-u, a to su bili:Muamer Omerović, koji je dobio otkaz, Palić Mirsad, koji je također dobio otkaz, Serdarević Amir, kojeg je rasporedio na radno mjesto vozača distributera„Avazovih“ izdanja i Amel Salčin, koji je raspoređen na radno mjesto vrtlara, odnosno da uređuje dvorište„Hotela Radon Plaza“, dvorište Radončićeve rezidencije na Mojmilu, kao i Radončićevo imanje – odmaralište,  koje se nalazilo u selu Nebočaj, kod Sarajeva, u blizini starog puta  Semizovac – Ilijaš.

Praktično, Radončić je tada odlučio da me primi u svoj „Avaz“, i rekao mi da se priključim tadašnjim njegovim ličnim vozačima: Lukovcu i Enisu, kako bi me oni upoznali o vozilima kojima raspolažu, u kojima se prevozi Radončić, odnosno da me upoznaju o vozilima u kojima ću voziti Fahrudina Radončića.

Moj prvi radni dan u „Avazu“, odnosno moja prva vožnja Radončića je bila 19.10.2006. godine. Fahrudin Radončić je tada živio u elitnom naselju Breka, u ulici Muhameda  Hevaie Uskufija broj 8, te je moj zadatak bio da ga bezbjedno prevezem od mjesta stanovanja do „Hotela Radon Plaza“ gdje je bio njegov kabinet. Također, u jutarnjim satima, obaveza mi je bila da njegovu djecu prevezem do turskog koledža u Butmiru i Vracama, gdje su pohađali nastavu.  Radili smo u dvije smjene, tako da je vozač u drugoj smjeni imao obavezu da djecu vrati iz škole na adresu stanovanja ili drugu adresu koju Radončić odredi. Pod drugim adresama, osim Breke, se podrazumijevalo odmaralište u selu Nebočaj, rezidencijalni objekat Mojmilo, kuća Radončićevog punca Bučan Hajre, u Sokolović Koloniji, kao i stan Radončićevog badže  Šabana Bajre. Također, kao i Izet Lukovac, djecu sam vozio i obezbjeđivao na privatnim rođendanima, školskim priredbama i drugim manifestacijama koje su organizirane u sklopu školskog programa i privatnih zabava. Radončić je insistirao da mu se telefonom javlja za svaki obavljeni zadatak gdje bi me poslao, a pogotovo da mu javim kada i gdje sam ostavio djecu.


Vozila za prevoz Fahrudina Radončića kupljena od Nasera Keljmendija


Blindirani „audi A-8“:

U voznom parku sam zatekao blindirano vozilo „audi A-8“, fabrički napravljeno za predsjednika države, tadašnjih registarskih oznaka „240 J 824“. Prvog dana kada sam ušao u blindirani „audi“, za mene je bila iznenađujuća činjenica da je ispod sjedišta vozača bio automatski pištolj „škorpion“. Na to sam reagirao, s obzirom da znam da je riječ o specijalnom naoružanju koje je zabranjeno za privatne potrebe. Pitao sam Izeta Lukovca – da li zna da je „škorpion“ zabranjen i zašto se drži ispod sjedišta. Slažući se sa mnom, Lukovac je rekao da je šef (Radončić) rekao da pištolj stoji upravo tu gdje sam ga vidio.

Radončićev blindirani ,,audi A-8,“, kupljen od Nasera Keljmendija i vozač – pratilac Armin Cibra tokom ljetovanja sa Radončićem na ,,Kraljičinoj plaži,, Sveti Stefan Miločer

Neblindirani „audi A-8“:

Drugi „audi A-8“,tadašnjih registarskih oznaka „240 J 823“ je bio identičan onom prvom, osim što nije bio blindiran.

Od pomenutih vozača, tačnije od Izeta Lukovca, koji je već tada imao skoro desetogodišnje iskustvo na poslu ličnog vozača Fahrudina Radončića, saznao sam da su vozila relativno nova, da su 2002. godište, u što sam se i uvjerio uvidom u saobraćajnu dozvolu.

U strogom povjerenju,Izet Lukovac mi je rekao da su oba vozila tipa „audi“, i blindirani i neblindirani, kupljena od Nasera Keljmendija. Također mi je tada rekao, da je naša obaveza, osim vožnje Fahrudina Radončića, i siguran prevoz njegove djece od kuće do škole i nazad, kao i ostali poslovi koje Fahrudin Radončić naloži, a tiču se vožnje i sigurnosti. Lukovac me savjetovao da pribavim pasoš, i to odmah, s obzirom da Radončić često odlazi u Crnu Goru i Hrvatsku, tako da ne dođem u situaciju da ne mogu izaći  iz Bosne i Hercegovine. Brzo sam obezbijedio i ovu putnu ispravu.

Blindirani „cadilac“:

Kasnije, tačnije 2011. godine, Radončić je direktno iz SAD-a uvezao blindiranog džipa, crne boje, marke „cadilac scalade“,  kojeg je platio oko milion maraka. Vozilo je namijenjeno za prevoz visokih ličnosti. Bilo je opremljeno policijskim sirenama i rotacijama, aimalo je više sjedišta.


Fahrudin Radončić ispred „cadilaca“ (lijevo) i Armin Cibra, pored auta (desno).

 

Jahta:


Radončićeva jahta ,,Haya,, u luci Porto Montenegro

 

Blindirani ,,Jeep Grand Cherokee“:


Radončićev blindirani ,,Jeep Grand Cherokee“, kupljen od Nasera Keljmendija

 

Radončićev avion „cesna“

U istom periodu, Radončić je kupio avion tipa „cesna“, kojeg je platio devet miliona maraka. Radilo se o luksuznom avionu, sa izuzetnom opremom. Glavni Radončićev pilot bio je gospodin Omer Kulić, a koopilot je bio Irfan, čijeg se prezimena ne sjećam, ali ga poznajem iz rata,kada je, skupa sa mnom, bio pripadnik specijalne jedinice MUP-a. U tom periodu, Radončić je registrovao firmu „Aviotrans Sarajevo“, sa sjedištem u „Avazovom“ tornju, čiji su direktori i odgovorna lica bili pilot Omer Kulić i Dino Radončić, sin Šekija Radončića, brata blizanca Fahrudina Radončića. Firma „Aviotrans Sarajevo“ je rentirala Radončićev avion da leti po cijelom svijetu, sve do Radončićeve odluke da proda avion. Tada je došlo do gašenja firme„Aviotrans Sarajevo“, a pilot Omer Kulić je dobio otkaz kao i Radončićev bratić Dino Radončić.

Zanimljivo je da je Radončić, u vrijeme kada je bio ministar sigurnosti i kada su njegovi odnosi sa tadašnjim ministrom vanjskih poslova Zlatkom Lagumdžijom bili dobri, Ministarstvu vanjskih poslova izdavao avion da vozi Lagumdžiju na učestale diplomatske misije po cijelom svijetu, što je bilo od velike poslovne(finansijske) važnosti za Radončića.


Fahrudin Radončić (lijevo),  Armin Cibra (u sredini) i koopilot Irfan (desno), ispred Radončićevog aviona na aerodromu Podgorica, 31.03.2012. godine

 

Drugi dio o Fahrudinu Radončiću – mafijašu iz podzemlja balkana možete čitati u ponedjeljak (12.03.2018. godine).

 

Tagovi

Related Articles

1 thought on “Feljton: Fahrudin Radončić – Mafijaš u podzemlju balkana”

Close